Stephen Rebello razgovarao je s autorom nekih od najizazovnijih i najambicioznijih filmskih hitova u posljednjih dvadeset godina, koji su dosad zaradili 4,2 milijarde dolara. Povod je bio njegov najnoviji film – „Dunkirk”
Snimio: Gavin Bond
Ulaz na imanje u Los Angelesu čiji je vlasnik Christopher Nolan (47), redatelj i scenarist koji nas je izludio filmovima poput „Početak”, „Interstellar” ili trilogijom o Tamnom vitezu izgleda kao iluzija, lažna fasada. S ulice se vidi ograđena kuća izgrađena krajem tridesetih godina prošlog stoljeća u španjolskom stilu, s parkingom na prilazu. Uz pravo svjetlo tu bi se mogla snimiti neka od onih naizgled benignih, a potencijalno smrtonosnih kalifornijskih scena u „Mementu”, Nolanovom noiru iz 2000. o čovjeku s poremećajem u sjećanju koji se trudi pronaći ubojicu svoje supruge.
Nolan je nekad živio ovdje, ali sada je ovdje smještena njegova postprodukcija, s montažnom sobom u garaži. Kad izađete kroz stražnja vrata kuće, izgledat će vam kao da vam je pod nestao pod nogama, nalik jednom od lažnih ulaza u „Prestižu”, priči o dvojici suparničkih mađioničara iz 2006. Ispred vas će se proširiti zelena površina kroz koju se dolazi do još jednog preokreta – Nolanove rezidencije, mnogo veće i modernije, koja priziva dizajn Franka Lloyda Wrighta.
„Mnogo možete reći o ljudima gledajući stvari koje imaju”, kaže jedan od likova u filmu „Following”, Nolanovom dugometražnom debiju iz 1998. kojega je sam financirao. I doista: unutar velike kuće svjetlo dominira, ali je pomalo prigušeno kao u Batmanu, dnevna soba je u ugodnim, pritajenim tonovima, opremljena niskim stolicama. Police uredno napunjene knjigama sežu do plafona. Velika uokvirena fotografija prazne redateljske stolice Stanleya Kubricka, poklon zvijezde „Interstellara” Matthewa McConaugheya, dominira na počasnom mjestu. Uređenje, baš poput vlasnika, 46-godišnjeg scenarista, redatelja i producenta koji tamo živi sa svojom suprugom producenticom Emmom Thomas, odaje dobar ukus, inteligenciju i samopouzdanje, ali i ponešto tajnovitog formalizma. Christopher Nolan, autor nekih od najizazovnijih i najambicioznijih filmskih hitova u posljednjih dvadeset godina koji su dosad zaradili 4,2 milijarde dolara – rođen je u Londonu 30. srpnja 1970. Njegov otac, Englez, Brendan Nolan imao je marketinšku agenciju, a majka Christina, Amerikanka, bila je stjuardesa i kasnije nastavnica engleskog. Sa starijim bratom Matthewom i mlađim Jonathanom odrastao je u Londonu i Chicagu. Zadivljen prvim gledanjem „Zvjezdanih ratova” 1977., posudio je očevu super 8 kameru i počeo snimati kratke filmove sa svojim akcijskim lutkama.
Nolana je nakon studiranja na nekim drugim školama privukao filmski studij na University College London. Tamo je upoznao i kasniju suprugu, ali je većinu vremena provodio koristeći opremu koju je dobio na raspolaganje, snimivši svoje prve kratkometražne filmove „Tarantella” (1989.) i „Larceny” (1996.). Nakon diplome putovao je svijetom, snimajući za različite tvrtke filmove za obuku zaposlenika, te još jedan kratki igrani „Doodlebug” (1997.). S Emmom Thomas vjenčao se 2000., a danas imaju četvero djece. Nolan je 1996. počeo snimati – Emma je bila producent – vlastitim novcem niskobudžetni prvijenac „Following”, u kojem Jeremy Theobald glumi pisca bez inspiracije koji luta Londonom i otkriva londonsko podzemlje. Film su snimali kad bi stigli, obično vikendima, ali je na koncu doživio sjajne kritike. Ipak, prava promjena došla je kad je Nolan – nakon uspjeha „Nesanice” iz 2002. – sa šefovima Warner Brosa. dogovorio novi početak serijala o Batmanu. Poslije tri superuspješna nastavka o Vitezu tame, Nolan je zasjeo na vrh filmskog svemira, s reputacijom jednog od rijetkih filmaša koji u međunarodni blockbuster može unijeti ekscentričnost, visoku umjetnost i pamet. Kako je jedan kritičar napisao: Nolan je obrisao šmrklje s lica filmova o superjunacima.
S neprekinutim nizom hitova od „Mementa” do „Interstellara”, u kina je potkraj srpnja stigao „Dunkirk”, ratni projekt prepun strasti u kojem među ostalima glume Tom Hardy, Mark Rylance i Kenneth Branagh, ali i pop zvijezda Harry Styles u svojoj prvoj važnijoj filmskoj ulozi. Uskoro ćemo saznati u kojoj će mjeri njegova vjerna internetska sljedba – koju zovu „Nolanites” – biti zadovoljna ovom autentičnom sagom o požrtvovnosti, heroizmu i zajedništvu.
PLAYBOY: Trilogija o Vitezu tame, poput većine vaših filmova, kipi od paranoje, osjećaja krivice, kaosa i opisa društvenog sloma. Što vas u stvarnom životu plaši i čini nesigurnim?
NOLAN: U današnjem svijetu najviše me plaši anarhija. I Joker u „Vitezu tame” i Bane u „Vitezu tame: Povratak” govore o stvarima koje vrlo snažno opisuju društveni slom. Kod Banea to je strah od demagogije i gdje ona može odvesti. „Vitez tame: Povratak” je daleko ekstremniji u tom smislu nego što je itko shvaćao gledajući film. U prva dva filma o Batmanu imali smo prijetnju društvenim slomom, prijetnju stvarima koje su pošle krivo, a s „Vitezom tame: Povratak” željeli smo snimiti film u kojem se bavimo ljudima koji su izvučeni iz svojih udobnih domova na Park aveniji.
PLAYBOY: Neki gledatelji i kritičari sasvim su propustili tu političku dimenziju, gledajući te filmove isključivo kao filmove u superjunacima.
NOLAN: Nikad ih nisam smatrao filmovima o superjunacima. Moja prvenstvena ideja je napraviti odlične filmove. No, kultni lik poput Batmana daje vam određenu vezu s publikom. Oni će vas slijediti na mjesta na koja ne bi išli da nema tako poznate ikone u središtu. „Vitez tame: Povratak” izražava moje strahove – da su naše vrijednosti i institucije mnogo ranjivije nego što mislimo. Danas mnogo više ljudi dijeli taj strah nego što je bio slučaj prije samo godinu dana.
PLAYBOY: S obzirom na taj strah, koliko ste optimistični ili pesimistični prema opstanku tih vrijednosti i institucija?
NOLAN: Kad se sve razmotri, imam mnogo vjere u ljude i čvrstu vjeru da će stvari ispasti kako trebaju. Neki moji prijatelji će se zabavljati čitajući da sam optimist, jer se vrlo često predstavljam u pesimističnom svjetlu. Točno je, brinem se zbog mnogo stvari u današnjem svijetu, ali istodobno silno želim da on bude bolji nego je danas. I vjerujem da će na kraju tako i biti.
U ovom trenutku, međutim, izgleda kao da smo osuđeni živjeti u, blago rečeno, zanimljivim vremenima. Ono što me najviše zapanjuje jest da smo sami stvorili takvu situaciju: svijet je divno napredovao, sve je izgledao dobro, dvije generacije su živjele u prosperitetu, na Zapadu nije bilo rata… Da bi onda stvari krenule pogrešnim tijekom.
PLAYBOY: Snaga snova i noćne more su jedna od važnih tema u „Početku”, ali i u nekim drugim filmovima. Sanjate li ili imate noćne more?
NOLAN: Moja najgora noćna mora je da moram sudjelovati u ratu.
Cijeli intervju dostupan je u izdanju broj 241 (kolovoz 2017.)
