Robert Bašić mladi je i nadasve uspješni majstor iz Samobora koji osim što izrađuje custom električne gitare, svira u čak tri benda
Piše: Stjepan Vudrag
Kada kažem umjetnik, mislim na onoga koji nešto stvara. Sve je velika igra konstrukcije, jedan stvara kistom, a drugi lopatom. Neki biraju pero.Autor izjave, čuveni američki apstraktni ekspresionist Jackson Pollock, stvarao je kistom, odnosno rukama. Rukama stvaraju i sve popularniji te sve cjenjeniji umjetnici novog doba – majstori crafta. Za ljude koji žele nešto više i bolje, u razvijenom svijetu u kojem živimo, serijski proizvodi, bez obzira na potencijalnu kvalitetu, postali su jednostavno – premalo. Traži se nešto posebno i jedinstveno, traži se unikat. Mi smo ga ovaj put pronašli u Robertu Bašiću, mladom majstoru iz Samobora koji, osim što izrađuje custom električne gitare, svira u čak tri benda. Popričali smo s njim o njegovoj prvoj izrađenoj gitari, pobjedi na glazbenom festivalu u Texasu, ali i budućim ambicijama i planovima…
Tinejdžerima od šesnaest godina životni prioriteti poprilično streme prema hedonizmu. No, da ne valja generalizirati dokaz je naš sugovornik koji je u toj dobi već izradio svoju prvu gitaru. Rado se prisjeća te 2008. godine i svoje prve „električne bebe”:– Imao sam viška materijala od novog krova na kući, a u isto vrijeme naletio sam na glazbenom forumu na temu „graditelji” gdje sam vidio kako se izrađuju gitare te sam zaželio okušati se u tome. Od prijatelja sam posudio ubodnu pilu, a doma sam imao bušilicu i stare turpije od dede. Za izradu te prve gitare trebalo mi je tri mjeseca… Ljudi obično, prije nego se upuste u izradu prve gitare, dvije do tri godine uglavnom samo proučavaju i pripremaju se. Robert je izabrao praktičniji pristup, pa iako je ta prva gitara bila lošija od nekog prosjeka za prvi izrađeni instrument, on ih je u dvije godine napravio pet. I što je išao dalje bile su sve bolje.
Ta prva koju je izradio bila je po uzoru na crveni Stratocaster (Fenderov model popularno zvan samo Strat). Općenito, gitare koje Robert izrađuje interpretacije su klasičnih električnih gitara, no iako se oslanjaju na postojeće modele, izrađene su po narudžbi i svaka je napravljena s idejom da bude drugačija. Neke se od uzora razlikuju oblikom vrata, druge, recimo, konfiguracijom elektronike. Trenutno radi i na vlastitim modelima, zasad ima jedan gotov, a do svibnja planira ih imati barem četiripet.
Taj navedeni prvi strat bio je pun nedostataka, no već tad bilo je vidljivo da tu postoji puno potencijala, pa je Robi imao podršku sa svih strana. No, najveću zasigurno od roditelja, ponajviše od oca koji mu je ljubav i strast prema glazbi i usadio:– Zajedno s ocem sviram u bendu Kontrola zvuka, on svira klavijature, a ja gitaru. Da nije bilo njega, nisam siguran da li bih se uopće bavio glazbom, pa tako vjerojatno ne bih ni izrađivao gitare – ističe Robert. Glazba je općenito njegova najveća životna strast, a prvih nekoliko akorda, još u osnovnoj školi, naučio ga je upravo otac. Nakon toga zaljubio se u gitaru, pa je teoretsko znanje stečeno na internetu, silnom strašću, voljom i upornošću prenio u praksu.
Danas svira u tri benda – Kontroli zvuka (cover bend urbane rock i popularne glazbe), Country Strikeu (mješavina country, rocka i bluesa) i Singerlici (jedinstveni bend koji etno glazbu obrađuje u pop/rock/country varijantama). Najpoznatiji od njih, Country Strike postoji od 2011., a trenutno je (nakon izdavanja dva singla) u fazi snimanja prvog albuma. U međuvremenu, prošle su godine osvojili i dvije nagrade na festivalu u Jeffersonu (Texas) u konkurenciji tridesetak izvođača iz cijelog svijeta. Pozvani su i ove godine, a oko toga planiraju i neki ozbiljniji projekt koji će, zasad, sigurno uključivati barem radionicu izrade gitara.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 223 (veljača 2016.)
