Slavlje à la Seinfeld oko aluminijske šipke, norveški smrdljivi vragovi, grenlandski smrtonosni kiviak, španjolski Božićni posranac… – samo su neki od mnoštva čudnih običaja koji se mogu susresti širom svijeta u nadolazećim blagdanskim danima.
Piše: Dario Šarec
Kad je bio dječak, Dan O’Keefe sanjao je o tome da jednom postane glumac ili pjevač. Usput je marljivo skupljao bejzbol sličice, imao je ogroman terarij s mravima koji su ga neizmjerno fascinirali, a svoje slobodno vrijeme najviše bi provodio u kućici na drvetu u čijoj je izgradnji i sam sudjelovao.
Poput mnogih svojih vršnjaka, najviše se veselio vremenu Božića i trenutku kad će, kao u filmovima, dotrčati do okićenog bora ispod kojeg će ga čekati pomno umotan dar koji je zaslužio, jer je, naravno, cijele godine bio dobar.
A onda, jedne godine, u obitelji O’Keefe više se nije slavio Božić. Nije bilo nikakvog bora, pa tako ni darova ispod njega. Nije bilo Djeda Božićnjaka, nije bilo sanjki i sobova koji ih vuku preko cijelog svijeta. Nije bilo ukrasnih lampica ni bogate gozbe u obliku pečene purice, šunke i gomile kolača…
Danov otac Daniel odlučio je „ukinuti Božić” i umjesto njega slaviti blagdan koji je njegova potpuna suprotnost. Slavlje se zbivalo prema nekim pravilima od kojih je najvažnije bilo ono da je u kući zabranjeno imati božićno drvce u bilo kojem obliku. Umjesto toga, ukućani u obitelji O’Keefe okupljali su se oko aluminijske štange. Sljedeće pravilo nije dopuštalo bilo kakvo ukrašavanje „bora” i interijera kuće, a u obzir nije dolazila ni kupnja darova za članove obitelji.
Tijekom objeda, okupljeni oko stola, međusobno bi navodili sve načine na koje su ih bližnji tijekom godine razočarali, a blagdan ne bi završio sve dok netko oca, glavu obitelji, ne bi oborio na zemlju nekim hrvačkim zahvatom. Ako vam ovo zvuči poznato, to je vjerojatno zato što ste za taj blagdan čuli zahvaljujući jednoj od, po mnogima, najboljih humorističnih serija u povijesti. Naime, Dan nije postao ni glumac ni pjevač, već jedan od scenarista kultnog „Seinfelda”…
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 209 (prosinac 2014.)
