Sudeći po ovogodišnjim igrama Marina Čilića i Borne Ćorića, u skupini s Rusima prevođenim Medvjedevim i Španjolcima s Nadalom kao prvom pločom, na završnici Davis Cupa u Madridu čeka nas gotovo nemoguća misija u nastojanju za obranom naslova svjetskih pravka
Piše: Vladimir Zrinjski
Prve su reakcije bile uglavnom negativne. „Više nikad neću igrati Davis Cup. Ovo mi je bio zadnji put”, poručio je Lucas Pouille nakon što je Francuska u Lilleu izgubila od Hrvatske. „Navijači su zbunjeni”, primijetio je Andy Murray. „Netko se polakomio za novcem”, bio je komentar Lleytona Hewitta. Malo je reći da teniski svijet nije bio oduševljen kad je Međunarodna teniska federacija (ITF) u drugoj polovici 2018. godine postepeno predstavljala novi format Davis Cupa, najmasovnijeg sportskog momčadskog natjecanja na svijetu. Tradicija koja traje od 1900. godine, kada su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija odigrale prvi meč u bostonskom Longwood Cricket Clubu, našla se na najvećoj kušnji u povijesti. U pokušaju da napravi facelifting svjetskog prvenstva u tenisu, čime bi dodatno privukao i igrače i navijače, ITF je otišao daleko. Za neke i predaleko.
Objeručke su dočekali Gerarda Piquéa i njegovu Kosmos grupu, zajedno s obećanih tri milijarde dolara sponzorskog novca kroz 25 godina, i krenuli s reformama. Nema više sustava s domaćinstvima i gostovanjima. Finale se igra kroz tjedan dana, na kraju teniske sezone i na jednoj lokaciji. Umjesto dvije, u finalu igra čak 18 reprezentacija, podijeljenih u šest skupina. Za pobjedu u dvoboju više nije potrebno osvojiti tri, već dva boda. I to u mečevima na dva dobivena seta. Izmislio se čak i sustav dodjeljivanja pozivnica za dvije momčadi koje se nisu uspjele kvalificirati na finale, a dovoljno su atraktivne (čitaj: marketinški isplative) da ne „izvise”.
Krenulo se čak i s promjenom imena (predložen je naziv „Finale svjetskog prvenstva u tenisu”), no kad je nezadovoljstvo navijača na društvenim mrežama počelo kipjeti do mjere da su sve ITF-ove platforme zapljusnuli oznakom #Changeitback („Vratite stvari natrag”), reformatori su donekle ublažili pristup. Nije im, naposljetku, pomogao ni stav Rogera Federera, koji je prilično hladno dočekao Piquéov set promjena.
– Moram priznati da je malo čudno gledati kako se nogometaš miješa u teniske stvari. Davis Cup ne bi smio postati Piqué Cup. Podržavam inovacije, ali ovo je pomalo nalik Jengi: morate paziti da ne maknete sobu koja će vam srušiti cijelu zgradu – slikovit je bio Federer.
Švicarska se nije plasirala na finale, koji će se igrati u Madridu, u teniskom kompleksu Caja Mágica koji je inače domaćin zemljanog Mastersa (ali za Davis Cup je postavljena tvrda podloga), a nije dobila ni pozivnicu, pa je Federer ionako kovao druge planove za tjedan između 18. i 24. studenoga.
Ipak, s obzirom na to kakav autoritet uživa u svijetu tenisa, njegov je pogled na situaciju poslužio kao orijentir onima koji nisu bili sigurni kako da se postave prema novom Davis Cupu. Medijska polemika dodatno je pooštrena kada je Piqué izjavio da je pozvao Federera da bude gost u Madridu, na što je osvajač 20 Grand Slamova uzvratio da se „nikada nisu susreli niti komunicirali”. Bilo kako bilo, jasno je da prvi Davis Cup u novom izdanju prolazi bez najuspješnijeg tenisača svih vremena. Što u startu nije baš najbolja reklama…
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 266 (studeni 2019.)
