Baba au rhum je desert u kojem se uživa širom Europe, a i šire. To je kolač tipa brioša koji se poslužuje namočen u šećerni sirup i poprskan žestokim pićem, originalno tamnim rumom
Piše: Velimir Cindrić
Od američkih stripova i japanskih manga, preko dvadesetak igranih i desetak animiranih filmova, pa do različitih televizijskih i glazbenih obrada te nekoliko kazališnih uprizorenja i šest video igara, ime Alibabe, siromašnog drvodjelca koji otkriva tajnu razbojničke jazbine, vjerojatno je jedno od najpoznatijih u popularnoj kulturi. Ali, bez obzira na zanimljivu epizodu iz zbirke bliskoistočnih narodnih priča „Tisuću i jedna noć“, Alibaba je zaslužan i za jedan od najpopularnijih deserata uopće, za kojim mnogi posežu u ovo zimsko doba.
No, kakve veze ima „Alibaba i četrdeset razbojnika“, jedna priča iz spomenute zbirke, s desertom baba au rhum (Englezi i Amerikanci bi rekli rum baba), jer o toj je slatkoj i opijajućoj poslastici riječ? Možda u imenu, možda u slatkome sirupu kojim je natopljen ili egzotičnome piću koje ga određuje. Vjerojatno u svemu pomalo. Zato krenimo redom.
Baba au rhum (čita se otprilike „baba o rum“) je desert u kojem se uživa širom Europe, a i šire. To je kolač tipa brioša koji se poslužuje namočen u šećerni sirup i poprskan žestokim pićem, originalno tamnim rumom. Premda se radi o francuskome klasiku, baba au rhum krši više tradicionalnih slastičarskih pravila. Naime, dok se kod većine kolača nastoji postići lagana, prozračna i sočna tekstura, kad je u pitanju baba au rhum teži se sasvim suprotnoj konzistenciji. Isto tako, ako slastičari za dizanje tijesta uglavnom rabe prašak za pecivo, za baba au rhum moraju posegnuti za kvascem. Kombinacija tih dvaju faktora daje baba au rhumu jedinstvenu teksturu i okus, ali i pomaže da slatko, bogato pecivo ispuni i svoj glavni zadatak – pruži slasne, zamamne zalogaje ruma.
Pogledajmo sad otkud uopće dolazi baba au rhum. Kao i kod većine kulinarskih klasika, postoji nekoliko različitih verzija objašnjenja podrijetla tog deserta. Ipak, većina se slaže da je u Francusku stigao početkom 18. stoljeća zahvaljujući prognanome poljskom kralju Stanisławu Leszczyńskom. Kažu da se Leszczyńskome u Nancyju, gradu u sjeveroistočnoj Francuskoj u koji je doselio, nikako nije svidio lokalni kuglof na temelju tijesta s kvascem. Bio mu je presuh, pa ga je njegov osobni slastičar Nicolas Stohrer morao dobrano natapati najprije španjolskim likerskim vinom malaga i nešto likera tanaisie, a tek poslije, uspješnije, šećernim sirupom i tamnim rumom.
Svrgnutome kralju se tako prerađena slastica jako svidjela, pa ju je uvrstio na svoj stalni jelovnik i nazvao Alibaba, prema svom omiljenom fikcijskom junaku.
„Poljska veza“ ogleda se i u tome što je baba slična babki, visokom cilindričnom kolaču s kvascem, koji se još uvijek peče u Poljskoj, ali i Ukrajini, kao i poljskim i ukrajinskim zajednicama širom svijeta (ime „babka“ dolazi od izraza od milja za staricu ili baku).
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 267 (prosinac 2019.)
