Ante Deković (37), majstor vizualnih efekata iz Šibenika koji već sada ima zavidnu karijeru iza sebe, nedavno je drugi put predložen za prestižnu nagradu Emmy. Istina, u konkurenciji „Igre prijestolja” bilo ju je praktički nemoguće osvojiti, ali već sama nominacija veliko je priznanje
Piše: Teddea Senjanović
Fotografije: Richard Macks & Craig Wood
Hollywood, svjetska prijestolnica filmske industrije i glamura gdje se i najluđi snovi ostvaruju za one koji su spremni riskirati, mjesto je gdje svoj san živi Ante Deković (37), majstor vizualnih efekata iz Šibenika koji već sada ima zavidnu karijeru iza sebe. S Antom smo za Playboy razgovarali 2012., godina dana prije no što će prvi put biti nominiran za prestižnu nagradu Emmy. I već tada se mogao pohvaliti radom na velikim filmskim spektaklima, kad je riječ o vizualnim efektima, kao što su bili filmovi 2012, Brzi i žestoki 5 i Igre gladi.
– To je bio tek početak – prisjeća se Ante koji je u svijet filma zakoračio još 1998. kada je na ljetnim praznicima s prijateljima snimio skejterski video, tad ni ne sluteći kako će mu upravo kamera obilježiti životni put.
Antin otac radio je u Njemačkoj kao profesor na Akademiji za video dizajn te je zahvaljujući tome njegova ekipa imala pristup kvalitetnoj kameri, što je tada bila rijetkost.
– Od trenutka kada smo snimili taj prvi video, ništa me drugo nije zanimalo – govori danas Ante koji je u Kölnu završio za audio i vizualnog medijskog dizajnera nakon čega je, na nagovor majke i njezine američke prijateljice, odlučio otići u SAD, svjestan da je upravo Hollywood mjesto gdje će imati najveću šansu za rad na velikim produkcijama. I zaista, radio je na projektima uzduž SAD-a, od North Caroline, preko Atlante i New Yorka, pa sve do Kanade i Toronta. Putovao je, usavršavao se, upoznavao s glumcima, režiserima te drugim filmašima.
– Već sam 15 godina u Hollywoodu i kada pogledam unatrag, dosta se toga zanimljivog i dobrog dogodilo. Zaista ni u snu nisam mogao očekivati ida ću ovako daleko dogurati. Naravno, da budem do kraja iskren, prije nego što sam došao u Los Angeles, skrivena želja mi je bila raditi na velikim holivudskim projektima, ali u to vrijeme nisam baš ni znao što to točno znači – otvoreno priznaje, dodajući kako je puno toga utjecalo na njegov put. Neke stvari su se, kaže, jednostavno dogodile u pravom trenutku, s pravim osobama, što je nekada presudno za karijeru.
– Triangle, 2012 i Anonymous bili su znanstveno-fantastični filmovi koje sam radio za Marca Weigerta, uspješnog filmskog producenta i majstora za vizualne efekte, a Uncahrted Territory za Volkera Engela, dobitnik Oscara za vizualne efekte za film „Dan nezavisnosti”. Bez njihove škole i podrške, općenito šanse koju su mi pružili, uopće ne bi bio ovdje gdje jesam. Oni su mi uistinu dali jedan dobar temelj.
Onda je došlo razdoblje u „Pixomondu” gdje je s partnerom Jasonom Zimmermanom radio na „Igri prijestolja”, „Igrama gladi” i „Da Vincijevim demonima”. U ljeto 2013. sa svojim je timom za ovaj posljednji film prvi put bio nominiran za Emmyja.
– Bio je to moj veliki osobni razvoj, vođenje ekipe od petnaestak ljudi – sjeća se još uvijek mladi šibenski filmaš.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 265 (listopad 2019.)
