Jedan od najkontroverznijih elemenata rock glazbe oduvijek su bili kontroverzni omoti albuma, čiji se raspon kretao od namjerne provokacije do slučajnog vrijeđanja
Piše: Edo Franić
Mislim da mnogi izvrsni rock sastavi nisu uopće bili šire zamijećeni. To je krivica rock tiska. Njega zanima samo kontroverza, skandal i provokacija – rekao je jednom prigodom Walter Becker, član američkog rock sastava Steely Dan. S druge strane, mnogi tvrde da bez kontroverzi ne bi bilo napretka u umjetnosti, znanosti, politici…, pa ni u glazbi. Bilo kako bilo, u glazbi je oduvijek bilo kontroverzi, od velikih nereda na koncertima Stravinskog i Schönberga 1913. (sličnih je bilo i u 18. i 19. stoljeću) do provokativnog punka više od šest desetljeća poslije. A i ma ih, naravno, i danas. No, kad je rock glazba u pitanju, još otkad je Elvis Presley sablažnjivo zanjihao bokovima, tu je vrst glazbe stalno pratila kontroverza. Bilo je tu svih vrsta ekscesnog ponašanja, poteza koji su medijima neprestano davali „štofa” za naslovnice i bombastične vijesti, ali jedan od najkontroverznijih elemenata te vrste glazbe, onaj koji je ostavljao dublji trag, oduvijek su bili kontroverzni omoti albuma, čiji se raspon kretao od namjerne provokacije do slučajnog vrijeđanja. Naime, mnogi su glazbenici, svjesno ili ne, iskušavali živce moralnog mainstreama, što je često završavalo zabranama ili cenzurama omota njihovih albuma.
Prve takve primjere bilježimo u drugoj polovici 60-ih, što je možda i logično, s obzirom na doba društvene revolucije. Tako se 1966. u Sjedinjenim Državama pojavio kompilacijski album Beatlesa „Yesterday and Today” s omotom na kojoj je bila bizarna fotografija članova sastava u mesarskim kutama, po kojima su bili raspoređeni komadi sirovog mesa i rastrgani dijelovi lutaka. Iako zamišljen kao pop art satira, omot je brzo postao jedan od prvih kontroverznih u povijesti i još brže zamijenjen ovitkom s generičkom fotografijom sastava. Iako je taj omot bio netipičan za čistunske Beatlese, prema današnjim standardima čini se poput mlake vode. Izdavačka kuća Capitol povukla je više od 50 000 primjeraka s izvornom ambalažom, a manji broj njih, koji je stigao u trgovine i bio prodan, danas se trži kao raritet po cijeni od nekoliko desetaka tisuća dolara. Dvije godine poslije, originalno izdanje slavnog Jimi Hendrix Experience albuma „Electric Ladyland” (7) krasila je fotografija s 19 nagih žena. Promijenjena je kad je i sam Jimi izrazio nezadovoljstvo.
Iste godine javnost su šokirali John Lennon i Yoko Ono omotom svog albuma „Two Virgins” (2) na kojem se par pojavljuje nag, sprijeda i straga. Ambalaža avangardnog klasika, čiju su opremu osmislili te fotografije snimili sami glazbenici, posve očekivano uzburkala je duhove zbog čega je distributor morao album prodavati u običnom smeđem omotu (originalni omot tiskan je u Britaniji u 5000 primjeraka).
Toj hipijevskoj 1968. obola su dali i „zločesti dečki” iz Rolling Stonesa ovitkom svoga albuma „Beggars Banquet” (3) na kome se nalazila fotografija odvratnog toaleta sa zidovima prekrivenim grafitima (začudo, radilo se o zahodu jednog Porscheova salona u Los Angelesu). Omot je odbila njihova izdavačka kuća, pa je album isprva izašao u bijelom ovitku, samo s imenom sastava i naslovom albuma. Naime, u to doba, zahodi su još uvijek bili tabu, a originalni omot pojavio se tek na reizdanjima iz osamdesetih.
Sljedeće godine, fotograf Bob Seidemann opremio je album skupine Blind Faith (8) topless fotografijom 11-godišnje djevojčice koja u rukama drži ukras s poklopca automobilskog motora. Prizor je, navodno, imao zadatak simboliziranja dosega ljudske kreativnosti u doba kada je čovjek zakoračio na Mjesec, ali je umjesto toga izazvao buru negodovanja. Za američko tržište fotografija je zamijenjena onom samog sastava (Blind Faith je bila supergrupa s Ericom Claptonom i Steveom Winwoodom). Model s originala, Mariora Goschen danas kaže da su joj za poziranje obećali konja, no da je na koncu dobila samo 40 funti…
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 260 (svibanj 2019.)
