Da je materijal kojega je Norah Jones kroz veliku etiketu Blue Note sada izdala kao album „Begin Again” sasvim novi i originalan, zavrijedila bi možda još i veću ocjenu za ovakav nastavak svoje karijere. No, i ovako, njezin sedmi samostalni studijski rad (ima u diskografiji još dva u suradnji s drugim izvođačima) pokazuje mnogo razloga zbog kojega je od debija „Come Away With Me” 2002. među najvažnijim jazz imenima. I ne samo jazz. Bilo je u toj karijeri i uspona i padova, no ne može joj se odreći zasluga da je umnogome izazvala novo zanimanje šire publike za jazz. Govore o tome i silni Grammyji.
„Begin Again” je zapravo kolekcija singlova (ne naročito impresivne veličine, skupljeno je sedam pjesama) koje je objavljivala tijekom 2018., kao dio projekta u kojem je – uz samostalne radove – surađivala s različitim zanimljivim imenima, primjerice frontmanom Wilca Jeffom Tweedyjem. Rezultat su pjesme koje prizivaju „staru” Norah Jones, koja vas svirkom i zavodljivim glasom uvlači u svoju intimu. Mnogo je pjevačica koje su svih ovih godina pokušavale na isti način izraziti ono što žele, ali kad čujete Jones jednostavno znate da je to ona, dok udiše život tekstovima koji bi u drugoj izvedbi bili možda čak i patetični, koji u slučaju „Begin Again” govore o ovisnosti o drugima, spoznaji o tome da je „on” „onaj pravi”…
Kolekcija objavljena sredinom travnja nudi Norah Jones koja je stilski raznolikija nego smo dosad navikli, ali vjerna sebi. Kao da je odlučila izazvati samu sebe, i istraživanjima i izborom suradnika. Zbog toga je „Begin Again” – čak je i naziv albuma i naslovne pjesme na neki način simboličan u tom istraživanju – iznimno šarmantan album koji možda neće ući u panteon njezinih najboljih izdanja, ali je vrlo blizu i pružit će vam, nažalost kratki, užitak slušanja. Možda se iz ovoga izrodi i nešto više, da ovih sedam pjesama budu naznaka nove renesanse Norah Jones.
