Novi suradnik Playboya Darko Vlahović posjetio je Kinu i uvjerio se da je riječ o najspektakularnijoj društvenoj tranziciji jedne zemlje u ljudskoj povijesti
Neprijatelji komunizma i revolucije su tigrovi od papira – jedna je od najpoznatijih izreka Mao Ce-tunga, koju je taj kineski revolucionar često ponavljao tijekom legendarnog Dugog marša sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, hrabreći svoje suborce da izdrže u borbi protiv reakcionarnih snaga generalisimusa Čang Kaj-šeka. Mao tada nije mogao znati da će njegova komunistička revolucija, unatoč svim nedaćama, biti uspješna, a još je manje mogao znati da će njegovo životno nasljeđe, Narodna Republika Kina, u vrijeme njegove smrti 1976. godine biti upravo – „tigar od papira”. Danas, samo jednu generaciju kasnije, nominalno komunistička Kina – pošto je gotovo potajice odustala od Maovih ideala i entuzijastično prigrlila kapitalizam – na putu je da zauzme mjesto koje joj je kroz povijest oduvijek pripadalo, mjesto najmoćnije i najbogatije zemlje svijeta.
Tijekom samo četrdeset godina, „tigar od papira” preobrazio se u gospodarskog i političkog zmaja: zemlja koja je krajem sedam-desetih godina po većini pokazatelja ljudskog razvoja bila usporediva s najsiromašnijim zemljama Afrike, u bliskoj će budućnosti, gotovo je sigurno, postati moć-nija i od samih Sjedinjenih Država, jedine aktualne globalne supersile. Riječ je bez ikakve sumnje o naj-spektakularnijoj društvenoj tranziciji jedne zemlje u ljudskoj povijesti. Drevna kineska civilizacija, nastala u plodnoj nizini Žute rijeke na krajnjem istoku azijskog kontinenta, izolirana od drugih civilizacijskih žarišta Staroga svijeta, od samih je početaka bila samodostatna i okrenuta sama sebi. O tome svjedoči i kineski naziv zemlje – Kina odnosno Zhongguo može se prevesti kao Središnje kraljevstvo, što dovoljno govori o tome kako su Kinezi vidjeli sami sebe tijekom povijesti. A to nije bilo bez razloga.
Kina je jedina zemlja čiji se državni i kulturni kontinuitet može pratiti od početaka pisane povijesti do danas: prvi kineski carevi bili su suvremenici egipatskih faraona, a kinesko pismo u svojoj najranijoj formi zabilježeno je prije gotovo 3500 godina. Tijekom većeg dijela te povijesti, Kina je, barem u usporedbi s ostalim dijelovima uglavnom barbarskog svijeta, bila ugodno mjesto za život. Uređeno društvo utemeljeno na poštivanju autoriteta – što je nasljeđe Konfucijeve filozofije – moglo je graditi obrambene zidove dugačke više tisuća kilometara, kanalima povezivati riječne tokove, močvare pretvarati u plodna rižina polja, te izdržavati najmnogoljudniju populaciju na svijetu. U vrijeme dok su London ili Pariz bili tek nešto više od prljavih trgovačkih naseobina s nekoliko stotina kuća, u Kini su Velikim kanalom, koji je i danas u upotrebi, tisuće brodova svakodnevno prevozile raznu robu povezujući milijunske gradove od Pekinga na sjeveru do 1300 kilometara udaljenog Hangzhoua na jugu.
Cvatuća kineska civilizacija izumila je, između ostaloga, tisak, papir, barut, kompas, šibice, tkalački stan i visoku peć, no istodobno je odbijala strane utjecaje, a kontakte s vanjskim svijetom održavala je na nužnom minimumu – uglavnom braneći se od hordi iz azijskih stepa i razbojničkih japanskih gusara. Unatoč tome, ili baš zbog toga, autarkična Kina je stoljećima nepomućeno nosila titulu najbogatije zemlje svijeta, premda toga vjerojatno nije ni bila svjesna, jer se prema vanjskom svijetu odnosila s nezainteresiranošću i prezirom, otprilike onako kako se slonovi odnose prema komarcima.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 258 (ožujak 2019.)
