Amerikanci ih vole s kečapom, Francuzi sa senfom, a Britanci s octom. Japanci svoje krumpiriće jedu sa zelenim curryjem ili s umakom od soje, a Austrijanci i Nijemci najradije ih jedu rot-weiss
Piše: Tomo Will
Ranija je faza predizborne kampanje prošle godine u Sjedinjenim Državama. Ted Cruz, američki republikanski predsjednički kandidat i teksaški senator likuje, jer je u saveznoj državi Iowa porazio svog najvećeg stranačkog rivala Donalda Trumpa. Mnogi uspjeh pripisuju tome što je Cruz neumorno putovao širom te države, a što mu je omogućilo obraćanje najrazličitijim društvenim skupinama, uključujući i školsku djecu koja obožavaju fast food.
„Dopustite mi da poručim nešto ovdašnjim školarcima. Kad Heidi (Cruzova supruga, op.a) postane prva dama, prženi se krumpirići vraćaju u školske blagovaonice”, teatralno je uzviknuo Cruz u glavnom gradu Iowe Des Moinesu, dan prije glasovanja, uz veliko odobravanje prisutnih.
Iako su prženi krumpirići Cruza stavili točno nasuprot politike o zdravim školskim obrocima Obamine administracije za koju se svesrdno zalagala Michelle Obama, sve se činilo poprilično deplasiranim jer većina „klijentele” školskih blagovaonica ionako nema pravo glasa. No, ipak treba znati da na američkim unutarstranačkim izborima pravo glasa imaju i 17-godišnjaci, a ne smijemo zaboraviti ni to da uvijek ima i ravnatelja i učitelja u školama koji se, ručajući u školskoj blagovaonici, učenicima žele pokazati kao cool tipovi. Bilo kako bilo, Cruz nije prvi došao na ideju promocije putem nezdravih obroka. Guverner Chris Christie iz New Jerseya već se tjednima prije iskazao govoreći pred kamerama jednom učeniku petog razreda u Iowi: „Kad ja postanem predsjednik, jest ćeš što god želiš”.
Negdje u isto vrijeme, u pubu The Albany Palace u Trowbridgeu, gradiću u engleskome Wiltshireu, gost Reece Coombs uživa u jelu sa svojom djevojkom Lucy Wren, i odjednom osjeti nešto na svojoj nozi. Sa zaprepaštenjem primjećuje da mu uz nogu trči štakor, grabi prženi krumpirić koji je Reece držao u ruci i potom nestaje brzinom munje. Gosti su odmah evakuirani, pozvana je deratizacija koja pronalazi dva oveća kanalizacijska štakora, a nekoliko dana poslije objavljeno je da je „stvar pod kontrolom”. „Bio je to zaista odvažan štakor. Nisam znao bi li se smijao ili plakao. Napokon, ne očekujete takvo što u restoranu”, izjavio je šokirani Coombs. Istodobno, na drugom kraju svijeta, u Japanu, lokalna se podružnica lanca McDonalds, zahvaljujući nekim skandalima, poput onoga kada je u prženim krumpirićima pronađen ljudski zub, bori s gubicima pa uvodi novitete u ponudi, konkretno – McChoco Potato. Radi se o prženim krumpirićima prelivenim bijelom i crnom čokoladom, koje je u medijima na sav glas pohvalila 22-godišnja Mayu Oishi: „Svi moji prijatelji kažu da su fini. Obožavamo ih, to je nešto između malog obroka ili deserta”.
Kratki rezime: spominjanje prženih krumpirića u izbornoj kampanji pokazalo se dobrim potezom, štakor je riskirao život ne bi li se domogao slasnog zalogaja, a japanski primjer potvrđuje da ljudi pržene krumpiriće vole toliko da im se sviđaju u svim mogućim varijantama.
No, otkud tolika omiljenost krumpirića koje Amerikanci nazivaju „French fries”, a Francuzi „frite”, i znači li to da se zapravo i ne radi o poslastici francuskog podrijetla?
Ono što je sasvim sigurno, znamo to svi još iz škole, jest da krumpir potječe iz Novoga svijeta te da mu je domovina područje današnjeg Perua, odakle je zahvaljujući španjolskim istraživačima prešao Atlantski ocean i nastanio se u Europi. Naime, Španjolci su bili iznenađeni koliko se Inke slade tim smeđim gomoljima punim škroba, kao i svestranošću toga ploda. Zahvaljujući njihovim velikim pošiljkama tog povrća u Europu, Španjolci su započeli revoluciju krumpira. Njegova velika prednost bili su obilje, zasitnost i jednostavnost priprave. Upravo stoga, krumpir je poznat kao spasitelj Francuza od gladi u 18. i Iraca sredinom 19. stoljeća.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 244 (studeni 2017.)
