Naš gastronomski znalac otputovao je do nedalekih Udina i proučio situaciju u tamošnjim restoranima, trattorijama, osterijama i pizzerijama. Vratio se i preporuča odlazak na nezaboravan vikend u ovom lijepom talijanskom gradu
Piše: Velimir Cindrić
Fotografije: L. Comandini, L. Vitale i M. Zambelli (Udine), D. Duboković (Vitello D’Oro)
Svatko tko je ikada naručio kavu ili čašu vina na jednoj od terasa Piazze Matteotti u Udinama i uživao gledajući otvorenu tržnicu oko fontane iz 16. stoljeća ili slikovite zgrade s arkadama što okružuju trg, vjerojatno je poželio živjeti u tom furlanskom gradu na sjeveroistoku Italije. Nije to ništa čudno, jer taj grad od samo 100 000 stanovnika nije samo lijepa razglednica i ugodno mjesto za život, nego višestruko premašuje domet svoje veličine. Naime, tu su koncentrirane brojne povijesne i umjetničke vrednote, šoping ima stila, slikoviti lokali nalaze se na svakome uglu, a za nogometne fanove tu stoluje i Udinese, klub prestižne Serie A.
Za Hrvate Udine imaju i dodatno značenje, jer se radi o mjestu gdje se tradicionalno odlazilo u kupovinu, pogotovo ako se željelo izbjeći nekad prenatrpani komercijalni Trst ili, u novije doba, sterilnost Palmanova Outlet Villagea. Oni koji vole kupovati u klasičnim gradskim trgovinama, pri tome šetati slikovitim uličicama i povremeno svratiti na kavu ili neko drugo piće u kakav autentični bar, a u stanci za ručak, kada su trgovine u Italiji zatvorene, i nešto fino pojesti, rado biraju upravo Udine. Osim toga, posljednjih smo godina, dakle u doba postmodernih konzumentskih navada, svjedoci da Hrvati sve češće umjesto klasične kupovine, dakle onoga što mogu obaviti i u brojnim domaćim trgovačkim centrima, traže doživljaj, odnosno kombinaciju kupovine i turističko-gastronomskog sadržaja, pa tako planiraju i vikende. A Udine su kao stvorene za to, jer se tu, osim kupovine u lijepim trgovinama što ne pripadaju velikim globalnim lancima (čitaj: po povratku nećete sretati svoje sugrađane u istim odjevnim predmetima), ima što za pogledati, fino za pojesti, a i noćiti se može udobno po vrlo pristupačnim cijenama.
Kad tome dodamo da su Udine vrlo blizu, primjerice od Zagreba udaljene samo tri sata vožnje, hedonistu je teško odoljeti. Upravo iz toga razloga, provjerili smo što Udine nude gurmanima različitih platežnih mogućnosti.
– U Udinama je uvijek bilo malo klasičnih restorana, uz nas možda tek Astoria, a onda poslije i Fogolar u Là di Moret, koji je malo izvan centra. Znatno je više jednostavnijih, ali dobrih lokala – trattorija, osterija i pizzerija, jer Udine nemaju mnogo stanovnika, a mnogo gostiju privuku i brojni dobri restorani u okolici. Naš je restoran najstariji u gradu i iznimno je važan za njegove stanovnike, jer je uz njega vezana povijest brojnih gradskih obitelji. Prvi put se restoran na ovome mjestu spominje još davne 1849., a današnji je lokal dio zgrade iz 19. stoljeća, djelomično temeljen i na starim gradskim zidinama iz 13. stolje-ća – govori nam Massimiliano Sabinot, chef restorana Vitello d’Oro, koji vodi zajedno sa svojim bratom Gianlucom, šefom sale, inače naš vodič po dobrim trpezama Udina.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 238 (svibanj 2017.)
