Bob Dylan očito ne namjerava prestati snimati, kao i još nekoliko njegovih glazbenih vršnjaka, no u posljednje vrijeme odlučio se na doista bizarne kombinacije. Prošlogodišnji „Shadows in the Night” bio je njegov bizarni tribute Franku Sinatri, uz izbor uglavnom sjetnih, pa i tužnih pjesama velikog Frankieja. Sada je odnekud izvukao još materijala kojeg je nekad izvodio Sinatra – možda je riječ o istim studijskim seansama – ali je ton sasvim drukčiji. „Fallen Angels” je ispunjen ljubavnim pjesmama, ali isto tako i nekim od klasika, više nema rudarskog posla izvlačenja manje poznatih pjesama. Na albumu su nanizani i neki od Sinatrinih velikih hitova, zanimljive su i Dylanove nepredvidljive interpretacije koje sele Sinatru u zadimljene barove, ali album ipak ima jedan solidan problem: prvi put bila je riječ o iznenađenju, je li ovo sada ipak samo manirizam?
