Lani je snimio veliku ulogu u britanskoj seriji „The Last Panthers“, a „Playboyev“ ženski žiri poznatih proglasio ga je Muškarcem godine. Ove godine na daskama ZKM-a tumači lik Gojka Šuška…
Razgovarao Igor: Weidlich
Snimila: Violeta Šunić
Na domaćem terenu kazališna ga publika može gledati u matičnoj kući, Zagrebačkom kazalištu mladih, zadnje u predstavi „Pad“ Mirana Kurspahića, djelu koje problematizira tematiku ratnog Vukovara. Izvan hrvatskih granica lani je odigrao jednu od glavnih uloga u britanskoj seriji „The Last Panthers“ redatelja Johana Rencka, gdje je uz svjetski poznata glumačka i autorska imena utjelovio srpskog kradljivca dijamanata i vođu bande.
Goran Bogdan (35), bez obzira što su se mediji raspisali o njegovu prvom međunarodnom velikom projektu ili pak redovito, gotovo religiozno, prate i „otkrivaju“ detalje njegova ljubavnog života (najčešće na razini trača, na što je već pošteno alergičan), i dalje najradije bez dlake na jeziku i s guštom razgovara o kulturnim temama, o glumi, kazalištu, filmu, o publici i današnjem društvu koje tu publiku oblikuje… Kad ga se pita o djetinjstvu, kaže da se tu nema što posebno pričati, nema oko čega kukati, jedino što su mu još od malih nogu filmovi bili neka posebna oaza. A oni su i „krivi“ za ovo čime se danas bavi.
Istina, dolaskom u Zagreb iz rodnog Širokog Brijega završio je na studiju ekonomije. Zašto? Eto tek tako, kaže, slučajno – trebalo je nešto studirati u velikom gradu…
Za vrijeme studija otkrio je kazalište. Sudbina ga je odvela na Peščenicu, u kulturni centar gdje se pridružio amaterskoj dramskoj skupini Gaudeamus, gdje su mu ljubav prema sceni prenosile Morana Foretić i Dorta Jagić. Njemu to nije bilo dosta, navukao se na tu kazališnu priču, pa je odjednom znao glumiti i u sedam amaterskih glumačkih družina istovremeno; redali su se tu Tirena, Diđiridus, Ivan Goran Kovačić, Kubus…
„Kad sam završavao ekonomiju, odlučio sam probati na Akademiji dramskih umjetnosti, čisto da vidim jesam li za to. Nikad se prije nisam ni usudio otići na prijemni za glumu jer sam mislio da nema šanse da upadnem. A kad sam primljen, raskrstio sam sa svime i sa 25 godina počeo neki novi život“, govori Bogdan. Volio je na ADU snimati studentske vježbe, voli i danas raditi sa studentima. Dopuštao si je tada greške (koje danas sve manje kod sebe tolerira) i kalio se uz Senku Bulić, Ivicu Boban, Bobu Jelčića, Paola Magellija i Ivicu Buljana, a šira javnost dobro ga je upoznala nakon filmskih uspješnica „Sonja i bik“ i „Majstori“.
S„Padom“ je završio ovu sezonu u ZKM-u, a kaže da ni sam ne zna što ga čeka u novoj sezoni u kojoj će se predstava uhvatiti Magelli, Dora Ruždjak Podolski…. Zna tek da će, kao i većina glumaca, imati radno ljeto.
PLAYBOY: Kako je bilo raditi na „Padu“ s Miranom Kurspahićem, koji je trenutačno jedan od najtraženijih redatelja mlađe generacije u Hrvatskoj? Glumite pokojnog ministra obrane Gojka Šuška…
BOGDAN: Kurspahića poznajem još od Akademije, znam njegov rad i mislim da sam gledao gotovo sve što je on do sada radio. Volim raznolikost u teatru, volim raditi od klasike do angažiranog teatra, pa mi je tako bio užitak raditi i „Pad“. Ta spomenuta raznolikost drži me budnim i čini spremnijim. A što se same predstave tiče, „Pad“ je prošao dobro. Možda smo mi imali neka nadanja da će reakcija publike biti snažnija… Mislim da je politička situacija u zemlji stvorila veliku dozu apatije i da su ljudi na neki način potrošeni svime što se oko njih događa, pa više i ne mogu i ne žele reagirati…
PLAYBOY: Je li se ta apatija odrazila na broj gledatelja?
BOGDAN: Nije, bili smo rasprodani. Tema je takva. Vukovar je svojevrsni ožiljak koji imamo i koji javnost uvijek doživljava. On se kao tema nameće svim generacijama, ali mislim da se s političke strane dosta time manipulira i tako se radi loše tom gradu. Grad je živo tijelo, on je puno više od simbola, simboli se ne mogu jesti. Ja nisam političar, ali mislim da će Vukovar biti aktualan dok god se ne uspijemo na zdrav način suočiti s prošlošću. A kazalište je uvijek duh sadašnjeg vremena. Bilo bi dobro da je danas nešto drugo aktualno, ali eto, nažalost, Vukovar u našem društvu uvijek ostavlja otvorene, krvave rane.
PLAYBOY: Što nam onda treba da se odmaknemo od tih teških tema prošlosti? Više komedije?
BOGDAN: Gledajući naše društvo, mislim da se može povući paralela s vremenima ondašnje, komunističke propagande, kad su se u javnost puštale modificirane informacije u svrhu manipuliranja naroda. Mi smo sad na slobodnom tržištu, iako osobno smatram da je sve to daleko od slobodnog, pogotovo što se tiče pisane riječi i mišljenja. Tako da se i danas ili manipulira teškim temama ili se daje previše tog nekakvog populizma, komedije koja nije u pravom smislu riječi satira društva, ono nešto što propituje to društvo. A vjerujem u propitivanje, mislim da je to dobro i nužno za razvoj društva i duha.
Veliki sam ljubitelj, recimo, The Daily Showa, Jona Stewarta i satire u Americi, gdje ništa nije sveto, i to u najpozitivnijem smislu.
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 228 (srpanj 2016.)
