SNL ušao je u svoju 41. sezonu emitiranja još uvijek pod budnim okom producenta koji je cijelu priču i pokrenuo, a i dalje čuva svoju britku oštricu te je jedan od najrelevantnijih televizijskih događaja današnjice
Piše: Igor Weidlich
Gotovo da nema globalnog događaja ni istaknute ličnosti koji u zadnjih 40 godina nisu prošli kroz njihovu satiričnu prizmu, kao što gotovo da i nema javne osobe, glumca ili glazbenika koji ne bi stavili sve svoje obveze na stranu samo kako bi otišli u New York i nastupili u jednoj od najpopularnijih i najdugovječnijih emisija uživo, bez obzira što će je, lako moguće, i javno ismijavati. Saturday Night Live navršio je četiri desetljeća emitiranja, cijelo to vrijeme na kanalu NBC, još uvijek pod budnim okom producenta koji je cijelu priču i pokrenuo, a i dalje čuva svoju britku oštricu te je jedan od najrelevantnijih televizijskih događaja današnjice. Humor SNL-a sada se bez granica širi i društvenim mrežama, a politički kandidati u SAD-u strepe koji će se od njih sljedeći naći na njihovoj meti. Štoviše, SNL koji je i u Hrvatskoj dobro poznat zaljubljenicima u visokokvalitetan humor, pokazao se kao jezičac na vagi satire prema kojem su uvijek bile uprte oči zapadnog svijeta kad je u pitanju humor – čak i kad se čekalo „odobrenje” ima li u nekim situacijama za humor mjesta. Tako je i nakon recentnih terorističkih napada u Parizu emisija počela na svojstven način. Članica izvođačkog tima SNL-a Cecily Strong odjevena u crnu haljinu poslala je jasnu poruku podrške Francuskoj, a zatim je otvorila još jednu emisiju onako kako to čine dugi niz godina: „And now, live from New York, it’s Saturday Night”, poručujući time da zdrav duh satire, smijeha i humora ništa ne može zaustaviti.
Podsjetilo je to mnoge svjetske medije i na „mračno” razdoblje tik nakon terorističkog napada na WTC 11. rujna 2001. kad je u zapadnom svijetu, pogotovo u SAD-u sve na nekoliko dana stalo. Humor nije bio opcija, ali svi su čekali kako će na sve reagirati SNL, koji je s godinama izrastao u predstavnika njujorškog duha. Tada su na početku emisije na pozornicu stupili vatrogasci koji su se pokazali kao pravi heroji hrabro i bez okolišanja pomažući na mjestu nesreće, a našao se tamo i gradonačelnik New Yorka Rudolph Giuliani. Producent Lorne Michaels pitao je odmah na početku emisije Giulianija: „Smijemo li sad biti smiješni?”, a Giuliani je odgovorio: „Znači, sad ćete napokon početi biti smiješni?” i – smijeh je ponovno dobio „službeno odobrenje”. Već u istoj emisiji poznati Will Ferrell u jednom je skeču bez prethodna znanja pisaca i redatelja paradirao u tangama s uzorkom američke zastave, pokazujući time patriotizam na svoj način… A davne 1975. u listopadu, kad je SNL prvi puta emitiran, nitko nije ni slutio da bi jedna emisija toga tipa mogla dobiti toliki značaj. Čak su i scenografi izrađivali kulise koje bi trebale izdržati tek nekoliko mjeseci emitiranja. Ideja je došla iz glave Dicka Ebersola, a Lorne Michaels kao producent pokazao se kao pun pogodak. Čak ni ime emisije u prvoj sezoni nije moglo biti „Saturday Night Live” jer je to bilo ime gotovo svake emisije uživo subotom navečer na brojnim kanalima.
Stoga se te prve sezone šou zvao samo „Saturday Night”, a osmišljen je kao splet komičnih skečeva koji parodiraju politiku i popularnu kulturu općenito. U prvoj postavi izvođača našla su se tada relativno nepoznata imena – Dan Aykroyd, John Belushi, Chevy Chase, Jane Curtin, Garrett Morris, Laraine Newman, Michael O’Donoghue, Gilda Radner i George Coe. Ono što ni ti mladi talenti nisu očekivali jest da nekoliko tjedana kasnije više neće moći slobodno hodati ulicama, budući da je šou tako brzo dostigao rekordnu popularnost, te je, slobodno se može tako reći, odmah počeo pisati nova poglavlja televizijske povijesti. Naravno, dobar dio imena danas je globalno itekako poznat, a slično se događalo i u kasnijim sezonama. Recimo, u drugoj sezoni emitiranja, Chevyja Chasea zamijenio je Bill Murray…
Cijeli tekst dostupan je u izdanju broj 221 (prosinac 2015.)
