Iako priča o toj gradskoj stazi zvuči romantično, Guia je okrutna staza koja trkaču ne može oprostiti pogrešku. Velika nagrada Makaa tako će i ovog će studenoga testirati sposobnosti neustrašivih vozača motocikala i automobila
Piše: Domagoj Kuna
Zvuk je sablastan. Kao da u isti trenutak dolazi iz svih smjerova, kruži i odbija se o smeđa pročelja nebodera, pa dugo zavija i nikako da napokon nestane. Poput partije nekog velikog nadrealnog flipera koja predugo traje. Pojačava se i stišava, povisuje i snižava. Tek nakon nekoliko trenutaka, trkaći motocikl iskoči iz šarene betonsko-čelične konstrukcije zaštitne ograde zavoja. Zvuk dolazi iz ispušne cijevi njegovog motora. Trkaća staza Guia nije samo jedna obična, anonimna asfaltna crta na površini Zemlje. Ona je posebna i veličanstvena i potpuno neprilagođena svemu onome što bi današnja trkaća staza trebala biti. Načinjena od ulica nekadašnje portugalske kolonije u Kini, Makaa, Guia već 62 godine remeti gradsku rutinu jednog od studenih vikenda. Studenih, naravno, zbog mjeseca u kojem se održava Velika nagrada Makaa, a nikako ne zbog klime, koja je tu vlažna i topla i koja tako, kao da sama staza nije dovoljna, još pojačava kušnje izdržljivosti i sposobnosti trkača. Sasvim primjereno, natjecatelje na Velikoj nagradi Makaa ponekad nazivaju gladijatorima.
Jednom kad se početna i završna točka bijelo-crvene ograde od armiranog betona i žuto-crne od narebranog čelika spoje i zatvore krug duljine 6,2 kilometra, nastaje trkaća staza Guia, možda posljednje mjesto na svijetu koje još uvijek njeguje iskonsku ideju motoriziranih utrka – ideju trkača džentlmena. Iako priča o toj gradskoj stazi zvuči romantično, Guia je okrutna staza koja trkaču ne može oprostiti pogrešku. U toj europskoj pjegici na velikom licu Kine ne postoji više slobodnog mjesta. Nove zgrade mogu nastati jedino ako njihovi arhitekti pogledaju ima li mjesta u visini, pa tako nema ni mjesta za zone u kojima bi se trkači koji načine grešku mogli sigurno zaustaviti. Odmah uz rub staze, cijelom duljinom staze, postoji samo ograda, nemilosrdna prema svakome tko je poželi dotaknuti. Ponegdje široka samo sedam metara, Guia nudi spektakularne slike vozača motocikala koji prolaze vrhom zavoja, svega nekoliko centimetara udaljeni od hrapave površine betonskog zida koja jedva čeka dohvatiti se jednog komadića kožnih odijela tih hrabrih ljudi. Upravo je u toj ludosti čar utrkivanja u Makau.
Motociklističke su utrke početkom tisućljeća izbačene sa svih trkaćih staza svijeta kojima na rubu trkaće površine stoji zid, a u Makau ni ne pomišljaju o povlačenju pred takvim „besmislicama” kao što je – sigurnost. Uostalom, nije njihova krivnja što ljudska tijela, zbog očite konstrukcijske pogreške, ne mogu izdržati pad brzinom većom od svega desetak kilometara na sat. No, visoki zvuk motocikala s motorima u krajnjim okretajima, nije jedino što se može čuti kako nadjačava buku redovnog prometa u okolnim ulicama.
Cijeli tekst pročitajte u izdanju broj 220 (studeni 2015.)
