Da su predodžbe različitih ljudi, društvenih skupina, naroda, pa i cijelih epoha i civilizacija o Bogu šarolike i da se mijenjaju vremenski i prostorno, pokazuju brojna sociologijska istraživanja
Piše: Slaven Letica
Po 2014. put kršćanski je dio čovječanstva proslavio rođenje bebe-Boga u Betlehemu. Isus Krist postao je i ostao dulje od dva tisućljeća glavni lik onoga što se naziva zapadnim kršćanstvom ili zapadnom civilizacijom.
A da su predodžbe različitih ljudi, društvenih skupina, naroda, pa i cijelih epoha i civilizacija (koje su, kako je pokazao genijalni francuski pjesnik, esejist i mudroslov Paul Valery, ponekad smrtne kao i mi ljudi), o Bogu šarolike, te da se mijenjaju vremenski i prostorno, pokazuju brojna sociologijska istraživanja.
Najopsežnije i najtemeljitije istraživanje o predodžbama Amerikanaca o Bogu provela je skupina istraživača sa Zavoda za istraživanja vjere Sveučilišta Baylor. Trajalo je pune tri godine, a sastojalo se od dubinskog intervjua (upitnik je imao čak 400 pitanja) 1700 ispitanika.
Na temelju rezultata tog istraživanja, profesori Paul Froese i Christopher Bader objavili su 2010. knjigu „Četiri američka Boga: Što govorimo o Bogu i što taj govor kazuje o nama” (America’s Four Gods: What We Say about God – & what that Says about Us).
Ključni je rezultat istraživanja i temeljna poruka spomenute knjige, saznanje da u današnjoj Americi doista postoje četiri paradigmatske osobne, kulturno zadane, predodžbe ili „slike” Boga koji pisci knjige nazivaju „četiri Boga”.
Prvog Boga nazivaju „Strogi Bog” (Authoritative God) – Bog je to kojeg ispitanici vide kao vrlo strogog, ponekad i vrlo ljutitog, goropadnog motritelja i suca svakog i svih ljudskih postupaka, utjerivača božanske pravde. U njega vjeruje 31% Amerikanaca (treba kazati da je uzorak obuhvatio opću populaciju, dakle, vjernike raznih vjera, ali i nevjernike).
Drugi je „Dobroćudni/dobrohotni Bog” (Benevolent God), u njega vjeruje i uzda se 24% Amerikanaca i za njih je Bog milostiv, dobronamjeran, popustljiv, sklon gledanju kroz prste i oprostu malim, ali i velikim grešnicima te kojem se uz ufanje mogu u molitvama obratiti kad su potrebiti, zdvojni i ranjivi.
U „Kritičnog Boga” ili „Boga – kritičara” (Critical God) vjeruje 16% Amerikanaca: oni vjeruju da On stalno, neopaženo i pažljivo, kritički promatra i prosuđuje svakog pojedinca i sve ljude iz nebeskih visina, da je sklon pomoći onim najpotrebitijima, ali da rijetko djeluje na Zemlji, jer se priprema za Posljednji sud koji ne gine svakom od nas smrtnika.
Daleki (udaljeni, nedokučivi) Bog (Distant God) onaj je u kojeg vjeruje 24% ispitanika. Za njih Bog nije osoba s ljudskim karakteristikama koja nešto „čini”, pa ga i ne oslovljavaju kao On; oni Boga vide kao otajstvo koje stoji iza čarobne ljepote planina, žitnih polja ili sunčanoga dana, vide ga kao svemoćni um i volju koji stoje iza nedokučivosti ljudskog života i svemira.
Kako je istraživanje pokazalo da u Americi živi tek 5% nevjernika, nesigurnjaka (agnostika) ili bezbožnika, njegovi autori misle kako se brojni svjetonazorski nesporazumi i sukobi, pa i verbalni ratovi i fizički obračuni češće zbivaju među onima koji vjeruju u „različite” Bogove, nego između vjernika i nevjernika.
Istraživanja i spisi spomenutih i drugih bogoznanaca (bogoslova, teologa) koji nas navode na zaključak koji se i vašem piscu čini neospornim – da se pojedinačne i kolektivne predodžbe o Bogu, Isusu Kristu, Bogorodici, pa i svakom i svim svecima i blaženicima u nekim detaljima, ali i u krupnijim i općim predodžbama razlikuju – važne su i za aktualne hrvatske prijepore o odnosu vjernika, nevjernika i nesigurnjaka (agnostika).
Tiču se i vječnih rasprava o odnosu i navodnoj nepomirljivosti znanosti i religije.
Spoznaja da pitanja vjere i nevjere nisu pitanja strogih i nepomirljivih suprotnosti, već složenih i uzbudljivih kontinuiteta, mogla bi konačno dovesti do okončanja neotkrivenog hladnog rata znanosti i religije koji traje dvadesetak ili tridesetak puta dulje od onog „kratkotrajnog”, ideološkog Hladnog rata između komunističkog Istoka i demokratskog Zapada.
Značajan korak u tom pravcu učinio je nedavno pomalo „otkvačeni” papa Franjo koji je u Papinskoj akademiji znanosti (!) u Vatikanu „sablažnjivo” kritički progovorio čak i o – Knjizi Postanka: „Kad u Knjizi Postanka čitamo o stvaranju svijeta često Boga zamišljamo kao svemogućeg mađioničara s čarobnim štapićem. No, tome nije tako. Bog je stvorio ljudska bića i pustio ih neka se razvijaju prema unutrašnjim zakonima koje je dao svakom od njih kako bi ostvarili ispunjenje.”
Onako usput: te su mi riječi izmamile osmijeh, jer sam i osobno, u dječjoj mašti, za vrijeme vjeronauka, dragoga Boga uvijek zamišljao kao jedinog mađioničara koji je spretniji i sposobniji od velikog junaka mojeg djetinjstva, američkog iluzionista mađarskih korijena Harryja Houdinija (pravog imena Erik Weisz: Budimpešta, Mađarska, 24. ožujka 1874. – Detroit, Michigan, SAD, 31. listopada 1926.) .
Papa Franjo je ovako zaključio: ‘’Teorija Velikog praska za koju i danas smatramo da označava početak svijeta nije u proturječju s intervencijom božanskog Stvoritelja već ga, naprotiv, zahtijeva. Prirodna evolucija nije u suprotnosti s idejom o stvaranju Svijeta, jer evolucija zahtijeva stvaranje bića koja imaju sposobnost napredovanja.”
I dok papa Franjo grabi krupnim koracima ususret povijesnom pomirenju Crkve i religije sa znanosti i znanstvenicima – sljedeći logiku pomirenja dogme o božanskom stvaranja i evolucije koju su zagovarali pape Pio XII i Ivan Pavao II. – mnogi hrvatski borbeni bezbožnici i nesigurnjaci (agnostici) u ime petpostotne manjine i dalje inzistiraju na Marxovoj doskočici kako je religija opijum za narod.
Četvoricu u svijetu najpoznatijih žestokih neprijatelja svake i svih religija i crkava (Richard Dawkins, Christopher Hitchens, Sam Harris i Daniel Dennett) s pravom stoga nazivamo „četvoricom jahača novog bezboštva (ateizma)”.Upravo zbog toga, nakon još jedne proslave Kristova rođenja, čini mi se važnim napomenuti kako bi bilo vrlo vrijedno i važno istražiti koliko i kakvih „bogova” danas živi u Hrvatskoj, nebeskih i zemaljskih.
Jer, sva je prilika, da se riječi Knjige Postanka o stvaranju nas ljudi (Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 1, 27), mogu primijeniti i na logiku ljudskog stvaranja novih i starih bogova i „bogova”. Na nebu i na zemlji.
